Pozivom pomozite siromašnima i napuštenima

donacije2

Ispis

Trodnevnica za svetkovinu Srca Isusova

Napisao/la Administrator on 30 Prosinac 2012.

SPLIT - 8. - 11. lipnja 2010. PROPOVIJEDI p. Mije Nikića SJ

 

1. dan - 08.06.2010. (utorak) : «SRCE ISUSA, SINA OCA VJEČNOGA»

Draga braćo i sestre u Kristu!

Danas započinjemo trodnevnu pobožnost u čast Srcu Isusovu u ovom posvećenom prostoru u kojem se slavi Srce Isusovo i u kojem se primaju mnoge milosti od kojih živi naša duša.

Pobožnost Srcu Isusovu napose je širila sv. Margareta Marija Alacoque koja je imala više viđenja u kojima joj je Isus pokazao svoje srce kako gori od ljubavi prema ovome svijetu. Ovom duhovnom obnovom mi želimo da se i naše srce zapali ljubavlju prema Isusovu srcu. To je glavna nakana ove naše duhovne priprave za svetkovinu Srca Isusova.

Riječ srce se često spominje u našoj pobožnosti kao i u našem svakodnevnom životu. Moramo odmah reći kako značenje pojma srce nije isto u običnom govoru i ono u Bibliji. U današnjem načinu govora srce uglavnom označava afektivni čovjekov život, njegove osjećaje i osjećajno doživljavanje. Biblija donosi hebrejski pogled na srce koje shvaća kao čovjekov unutarnji život u puno širem smislu. Srce u Bibliji označava i sadrži osjećanja, ideje, namisli i odluke. Tako mudri Sirah kaže: «Bog je ljudima dao «srce da razmišljaju». Prema tome, može se reći da, biblijski gledano, srce označava središte bića, prostor u kojem čovjek razgovara sam sa sobom i sa svojim Bogom, gdje preuzima svoje odgovornosti, gdje se otvara ili zatvara prema Bogu. Čovjekovo je srce, prema Bibliji, izvor njegove svjesne, intelektualne i slobodne osobnosti, mjesto njegovih odlučnih opredjeljenja, mjesto nepisana Zakona i čudesnog Božjeg djelovanja. I u Starom i u Novom zavjetu, srce je mjesto gdje čovjek susreće Boga, susretom koji postaje potpuno djelotvornim u ljudskom srcu Sina Božjega. Prema tome, srce Isusovo je naš uzor i naše spasenje. Zato i molimo u zlatnoj krunici: «Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce naše po srcu svojemu».

Srce Isusovo je za nas najbolji i najsigurniji prolaz do samoga Trojedinoga Boga. «U Kristovu Srcu, Crkva nalazi prilaz k Bogu koji je Presveto Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti…» Bog u kojeg mi kršćani vjerujemo jest neizrecivo otajstvo. Sv. Pavao kaže da Bog prebiva u svjetlu nedostupnu. Ali u isto vrijeme, Bog je tako dobar i nama blizak, da je dopustio da ga zagrli srce onog Čovjeka kojem je ime Isus iz Nazareta: Isus Krist. A po srcu Sina svoga, Bog se približava i našim srcima. Svatko je od nas kršćana već od početka uronjen u Boga jednog i Trojstvenog, u Boga živoga, u Boga koji daje život.

Srce Isusovo je dakle srce Sina vječnoga Oca. To znači da je srce Isusovo, srce Božje, jer je srce Sina Božjega. Za nas je vrlo važna ova vjerska istina da je Isus jedinorođeni Sin Božji, a ne tek posinjeni kako su smatrali neki krivovjernici. Sveti Hilarije tumači tu vjersku istinu kad kaže: «Isus je istiniti i pravi Sin porijeklom, a ne posvojenjem, istinom, a ne nazivom, rođenjem, a ne stvorenjem». Kao Sin Božji, Isus je pravi Bog, a njegovo srce je srce Božje. Zato smo dužni klanjati se tom srcu, ljubiti ga, moliti mu se i častiti ga.

Klanjati se srcu Isusovu, znači iskazivati mu vrhovnu čast, što jedino Bogu pripada. Sveta ja Margareta svaki put, kad bi joj Isus očitovao svoje srce, pala pred njim na koljena, i priznala ga  svojim Bogom i Spasiteljem.

Da je srce Isusovo, srce Sina vječnoga Oca, potvrđuje nam i Evanđelje sv. Ivana u kojem čitamo Isusove riječi upućeno Nikodemu u kojima Isus kaže: «Bog je tako ljubio svijet da je poslao svoga jedinorođenoga Sina da svaki koji vjeruje u njega ima život vječni».

Draga braćo i sestre! U ovoj kratkoj rečenici iz Ivanova Evanđelja sadržana je bit naše kršćanske vjere, a izražena je kroz ove 4 istine:

1) Bog je tako ljubio svijet. Bog je ljubav i sve što čini, to čini iz ljubavi. »Božja ljubav za nas je temeljno pitanje za život i postavlja odlučujuće upite o tome tko je Bog i tko smo mi«, kaže Papa Benedikt XVI, u svojoj enciklci „Bog je ljubav“. Kako je ovo prekrasna vijest: Svemogući Bog mene je stvorio iz ljubavi i mene bez prestanka ljubi. Ja postojim i živim samo zato jer me Bog ljubi. Svi problemi svijeta i svakog pojedinca u konačnici se mogu svesti na jedan uzrok, a to je pomanjkanje ljubavi. Političko stanje u svijetu je nepravedno jer nema istinske ljubavi u srcima moćnika ovoga svijeta koji bi mogli promijeniti nepravedne strukture i omogućiti siromasima dostojanstven život. Osjećaj nezadovoljstva i razni oblici psihotrauma bilo koje osobe rezultat je pomanjkanja ili nedostatka ljubavi. U taj naš nutarnji svijet tame i hladnoće treba unijeti svjetlo Božje ljubavi. Treba povjerovati u ljubav Božju. Sveti Ivan apostol kaže u svojoj poslanici da je Bog prvi nas ljubio. Tko povjeruje u tu istinu, ima svjetlo i toplinu u srcu, oslobađa se od depresivnih stanja i osjećaja napuštenosti. Nek me ostave svi, ja i tada mogu biti sretan i radostan ako vjerujem da me Bog voli. A sv. Ivan izričito kaže: „Bog je tako ljubio svijet…“. Bog tako i danas ljubi svijet. Bog voli mene osobno kao da sam jedini na svijetu. Bog to čini u Isusu Kristu i po Kristu.

2) To je druga istina naše vjere: Bog nas ljubi u Kristu. Bog je poslao svoga Jedinorođenca u svijet da spasi svijet. Bog je više puta i na više načina govorio ocima po prorocima, a onda je u punini vremena nama poslao svoga Sina. Nevidljivi Bog postao je vidljivi čovjek. Neumrli Bog postao je smrtni čovjek. Sveti Pavao u prvom poglavlju poslanice Efežanima kaže da nas je Bog još prije stvaranja svijeta izabrao za sebe u Isusu Kristu. Pavao izričito kaže: „u ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu, prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas dobrostivo obdari u Ljubljenome, u kome imamo otkupljenje njegovom krvlju“ (Ef 1, 4-7). Božja je volja da budemo spašeni po Isusu Kristu. Zato nema drugog imena po kojemu se ovaj svijet može spasiti osim po imenu  Isusa Krista. Svi drugi religiozni velikani i osnivači religija ovoga svijeta, ipak su samo ljudi koji i sami trebaju otkupljenje i spasenje, a Isus je Sin Božji. Zato je On jedini Spasitelj. Bog ga je poslao da spasi ovaj svijet. U poslanici Timoteju, sv. Pavao kaže: „Jjedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve.'' (1 Tim 2,5).

3) Treća istina koju želimo danas još više usvojiti, glasi: Bog je poslao svoga Sina da u njemu imamo život vječni. Mi smo stvoreni za život vječni. Naše kršćansko vjerovanje završava riječima: „Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni“. To je jedini život za koji se isplati živjeti i sve žrtvovati. Po neumrloj duši, mi smo već sada vječni. Ali ta vječnost može biti u neizmjernoj sreći i ljubavi s Bogom, a može biti i u vječnoj tami daleko od Boga. Što se Boga tiče, On je učinio sve da dođemo u život vječni. Neprijateljstvo koje je nastalo između nas i Boga, uklonio je Isus Krist svojom žrtvom na križu. Zato sada u Kristu mi imamo pristup Bogu. Nas čeka život vječni. To je najradosnija vijest koju je ova zemlja ikada čula. „Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, živjet će ako i umre“. Svi ćemo umrijeti. A u vječni život s Bogom doći će oni koji povjeruju u ljubav Božju u Kristu Isusu.

4) To je četvrta istina naše vjere koju želimo danas produbiti i usvojiti. «Bog je tako ljubio svijet da je poslao svoga jedinorođenoga Sina da svaki koji vjeruje u njega ima život vječni». Svaki koji vjeruje u Isusa Krista ima život vječni. Bog se nama objavio u Isusu Kristu, a mi Bogu odgovaramo svojom vjerom i svojim životom koji je u skladu s tom vjerom. Vjerom koja je ljubavlju djelotvorna. „Bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu“ (Heb 11,6), kaže pisac poslanice Hebrejima. Zato svaka naša duhovna obnova mora početi s obnovom vjere. Prema najnovijem Katekizmu Katoličke crkve, vjera je prije svega „čovjekovo osobno prianjanje Bogu“, te istodobno, neodvojivo od toga vjera je i „slobodan pristanak uza svu istinu što ju je Bog objavio“. Osim ovih definicija, želio bih donijeti još jednu koja kaže da vjerovati znači gledati na svijet, sebe, drugoga i na sve što postoji Božjim očima. To znači da čovjek koji vjeruje sve prosuđuju po Duhu Božjemu, kojeg ima u sebi, a ne po duhu ovoga svijeta.

„Vjera nam daje sigurnost, ali je vjera i stalno traženje. Nikada ne možemo reći da Boga dovoljno poznamo i da je naše povjerenje prema njemu bez opasnosti. Kao što nikad ne možemo reći da dovoljno poznamo onoga koga volimo i da nam ne može doći u opasnost povjerenje u njega. Zato je potrebno da uvijek iznova nastojimo upoznati ono što vjerujemo. Potrebno je vjeru osobno i zajednički proučavati, o njoj razmišljati i razgovarati. No iznad svega je potrebno u molitvi se s Bogom susretati. I vjeru živjeti. Jer vjera je živi odnos sa živim osobama. A taj se odnos predanja i povjerenja može sa sigurnošću upoznati samo iz osobnog iskustva“.

Kad govorimo o vjeri, treba razlikovati dva vidika naše vjere: vjera u Boga i vjera Bogu. Vjerovati u Boga i nije tako teško. Biblija kaže: „Reče luđak (bezumnik) u svom srcu nema Boga“(Ps 14,1). Na pitanje da li je pametnije vjerovati da Boga ima ili nema, najbolje je odgovorio mudri Pascal svojim dokazom iz opklade: ……………

Drugi vidik vjere glasi: vjerujem Bogu. Vjerujem da je pametnije ono što Bog misli, nego ja. To nije lako. Za to se traži obraćenje srca. Ne smijemo zaboraviti ono što kaže Bog u Bibliji: Moje misli nisu vaše misli i moji puti nisu vaši puti. Zato se duhovno obnavljamo i molimo milost Božju da prihvatimo volju Božju, da istinski vjerujemo Bogu.

Primjer: Skoči Marko….

Iznad glavnog oltara ove bazilike nalaze se Isusove riječi: «Dođite k meni svi umorni i opterećeni». To nas sam Isus zove da dođemo k njemu i kod njega nađemo pokoj dušama svojim. Isusova je želja da svojim duhom prožme čitavo naše biće i da se nastani u nama. Sveti Pavao izričito kaže: «Neka Krist po vjeri stanuje u vašim srcima». Iz ljubavi prema nama Isus je dao da mu se srce kopljem probode. Što smo mi spremni učiniti da dokažemo svoju ljubav prema Isusu? Ljubav je odluka. To znači da ćemo odlučiti nešto konkretno što ćemo učiniti za Isusa, odnosno iz ljubavi prema njemu. Njemu će biti najdraže da ga prepoznamo u siromasima, starim, napuštenim i nezaštićenim osobama, a to su najčešće djeca i starci.

Želio bih završiti ovo razmatranje o Srcu Isusovu riječima koje je sveti Otac Ivan Pavao II. uputio mladima 1. lipnja 1980. godine u Francuskoj.  Papa je tada rekao mladima: «Mladi, uzdignite još češće oči prema Isusu Kristu! To je čovjek koji je najviše ljubio, posve svjesno i hotimice, bez ikakve naknade. Promišljajte o poruci Krista Gospodina: «Nitko nema veće ljubavi od ove da tko položi svoj život za prijatelje'! Promatrajte Čovjeka-Boga, čovjeka s probodenim Srcem! Ne bojte se! Isus nije došao osuditi ljubav, nego osloboditi je od raznih dvosmislenosti i patvorina. On je doveo do promjene Zakejevo srce i srce žene Samarijanke, a još i danas izvodi slična obraćanje diljem svijeta. Čini mi se kao da večeras Krist Gospodin šapuće svakom od vas: «Daj mi svoje srce.. Očistit ću ga, dati mu snage, upraviti prema svima kojima je potrebno… «.

Neka Duh Sveti očisti naša srca da Krist po našoj vjeri mogne u njima boraviti, Bogu na slavu, a nama na spasenje i život vječni. Amen.

Mrtvi siromah

Tvoje ljubavi sam žedan

Pročitajte !!!

web-heaven

savjet

Prijava korisnika